Ruke mi drhte glas treperi a srce ono kao da hoce da poludi. Kao da je procitao moje misli i moje zelje.Razgovor je krenuo isto onako njezno kao sto je i njegov glas.Na samome pocetku je rekao nemoj da si preplasena djevojcice moja.

Osjetila sam dvije suze da su mi kliznule niz lice.Kako samo tople i drukcije od svih suza koje sam do tada prolila.To su suze koje su bile ne suze bola nego suze radosti i srece. Posto je osjecao moju preplasenost, poceo je prvi da pise.Rekao je zovem se Senad ali me mozes zvati Eno.Ahhhhhhhhhh.zazmurila sam na tren i rekla Allahuuuuuuuuuuuu dali ima ljepse ime od toga koje on nosi. Rijeci su klizile po bjelome prostoru kao da me nose u oblacima. Zastajkujem , i samo onako tiho sama za sebe molim da ovo postane vjecnost. Vrijeme je letjelo kao ludo iako sam zeljela da zaustavim sve satove svijeta. To su bile samo moje zelje. Kada je rekao da je vrijeme za spavanje osjetila sam bol u srcu jer sam se bojala da je to posljednje pisanje, ali moju bol je odma prekinuo sa rijecima fino mi spavaj i cujemo se sutra djevojcice moja.Iako ne razmisljajuci sta mi znaci iz dubokoga razmisljanja trznuo me moj vrisak koji je parao nocnu tisinu.Krik je bio moje rijeci Allahuuuuuuuuuu volim ga. Legla sam ali sna nije bilo.Kada zaklopim oci samo je on pred ocima.Njegov glas opkuzuje mene i moje misli.Ustajem se , sjedam i shvatam da srce djevojcice osjeca ljubav.Sve moje misli su letjele njemu. Noc je sporo prolazila kao ni jedna do tada.Zeljela sam da sto prije vidim suncev sjaj da dodje novi dan i da se sretnem ponovo sa Enom. Sjedeci sam docekala zoru opkoljena samo mislima o njemu.Drhtavim rukama sam upalila kom sa strahom da nece biti tu aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii aaaaajjjjjjjjjjjjjjjjj dali je moguce on je vec tamo , ceka me. Cim sam usla javio se i pitao kako mi je spavala moja Ida.To je bio momenat kada sam prvi put u zivotu osjetila da volim i da mi neko nesto znaci. Zbunjenost i sreca su se mjesale. Zbunjenost je bio sami osjecaj da od jedne plasljive i stidne djevojcice postaje djevojka koja u sebi nosi osjecaj ljubavi a sreca sto bas njega volim. Kako samo pise divne rijeci i dali iko na svijetu ima slican njemu borila sam se sa pitanjima. Strah je postajala svakoga trena sve veca i veca jer sam se bojala da su to samo moji predivni snovi. Eno je osjecao moju plasljivost , moju zbunjenost i kao i sve predivne rijeci napisao i ovu koja je glasila ovako " IDO nemoj da se bojis ovo nije san mi smo java". Iako uplasena kao lane ali sam napisala te tri rijeci "Eno Volim Te.!" Ahhhhhhhhh, srce staje da kuca, i preplaseno cekam na odgovor.Daaaaaaaaaaaaa ajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj sretna skacem , vristim i placem sve odjednom jer citam njegove rijeci " Ido volim i ja tebe !"Nasoj sreci nije bilo kraja.Cio dan smo bili skupa ali smo  zeljeli da to nikada ne stane i pitali se zasto mora vrijeme da tako bjezi zasto ne stane kada oboje to zelimo. Svako drugi nam je smetao jer smo zeljeli samo jedno drugo . Uprkos nasim zeljama da vrijeme stane i tom danu je dosao kraj. Mislila sam poslije jedne neprespavane noci da cu uspjeti da zaspem ali sve je bilo uzalud.Sklapam oci , i vidim njega.Otvaram u zelji da ga vidim da bude tu kraj mene ali svaka zelja je pracena suzama jer Eno je tako daleko od moga pogleda.Grlim jastuk mjesto njega i gorko placem pitajuci se zasto je tako bolna sudbina da prva osoba koju volim bude tako daleko od mene. Cujem tada njegov glas iz daljine kako mi govori budi jaka bebo moja,nasa ljubav ce pobjediti sve daljine koje stoje medju nama. Zelim da budem jaka bas onakva kakvom me on zeli ali srce place a ono je jace od mene. Gledam u daljinu zeleci da ga vidim, da ga cujem da mu kazem da ga mnogo volim....Pratim oblake kako lagano plove i molim ih da ga pokriju umjesto mene , Molim povjetarac da ga njezno dodirne i zagrli onako kako bi ja to zeljela.Ohhhhhhh,crna noci kako si samo duga i bolna.Brojim svaku minutu i zelim da ga ponovo sretnem.Cekam izlazak sunca , cekam ali ostajem u tami sve do trena dok Eno ponovo nije stigao.Kada sam vidjela da je tu tada sam vidjela i sunceve zrake koje su grijale samo mene i svojim kracima dodirivalo moju crnu kosu.Daaaaaaaaaaaaa, on je moje sunce.Shvatila sam da vise nemogu bez njega da je on covjek o kome sam mastala i sanjala cio moj zivot.Da je on princ o kome masta svaka osoba mojih godina.Osjetila sam duboki uzdah iz mojih grudi a taj uzdah je ceznja da je tu kraj mene.Moje nemirne i neprospavane noci postajale su svakim danom sve bolnije i teze jer ljubav je nasa postajala sve veca i ceznja sto nismo skupa parala je nasa srca. Najljepse rijeci svijeta saptali smo jedno drugome.Zajedno se smijali i zajedno plakali. Sve momente provodili skupa i mrzili i ono sat ili dva sto moramo biti razdvojeni. Onoga momenta kada smo mislili da vise niko nemoze stati izmedju nas desilo se ono sto nikada necu u zivotu zaboraviti.Ohhhhhhhhhhhhhhh, kako bolno kako samo da nastavim dalje.Ulazim na mjesto gdje smo se voljeli , gdje smo djelili sve trenutke sreci i umjesto divnih rijeci dobivam poruku koju sam citala i molila Allaha da me uzme.Poruka je glasila da vise nezeli pricati samnom.Zastoooooooo??????? Zbog cegaaaaaa?????? Pitanja bez odgovora probadaju moje srce koje krvari. Gledam u nick , placem i pitam se gdje je sve ono sto smo voljeli.Gje je moja prva ljubav ko mi je ukrao , gdje su moje suze srece ko ih je unistio i ostavio mi suze bola koje prave bore na mome licu.Mrzila sam sebe i sve ljude svijeta jer su mi ga ukrali . Od svega sto je ostalo jedino je moja zelja da nestanem da umrem jer zivot dalje bez njega nema vrijednosti,Svaki dan dolazim nadajuci se da cu ipak ponovo cuti one divne rijeci , onaj divni glas.Moje zeljeeeeeeeeee uhhhhhhhhhhhhh samo zeljeeeeeeeee.Svaki dan bol sve veca i veca.Nespavam, nejedem ubijam samu sebe.Konacno osjecam da ne postojim ,Skupljam toliko snage da mu ostavim samo e-mail sa par rijeci koje su glasile < Ako ikada osjetis bol i pozelis da imas nekoga kraj sebe da te voli i prati potrazi me bicu uvjek tu za tebe>. Gasim sve , brisem sa kompjutera.Mislila sam bice lakse , zaboravicu sve ali neeeeeeeeeeee , neeeeeeeeeeee, svaki dan tezi , svaki dan bolniji.Ipak ne dolazim jer ga volim i nezelim da mu nanosim boli.Sa suzama lijezem svaki dan sa suzama se budim.Pitam se dali ce ova bol ikada prestati.Ne , nije prestala niti moze da prestane svaki dan je nosio posebne boli . Dani su odmicali a moja zelja da sam kraj njega postajala sve veca i veca.Oh, kako samo boli.Iako sam mislila da vise necu nikada doci na mjesto gdje smo se sreli ali srce je ipak jace.Ponovo se vracam i cekam da dodje.On dolazi ali kao da me nema.Zovem ga iako znam da necuje.Molim da se vrati samo toliko da mu jos jednom kazem da ga volim ali sve su to samo moje zelje. Ulazim u sobu gdje je on bio nadajuci se da ce me bar tu vidjeti i onda jos veca bol jer je on sa drugom i ne obraca paznju na mene kao da me nema.Bol i samo bol.Svaki dan sam tu , pratim ga kao sjena .Dan za danom prolazi , bol postaje veca i veca srce vise nemoze da izdrzi .Dok tako uplakana sjedim gledajuci kako se veseli sa nekom drugom osobom cujem glas koji mi govori ako ga volis ostavi ga neka bude sretan.Okrecem se da vidim ko mi je to rekao ali nigdje nikoga nema.Stezuci srce drhtavim rukama gasim sve i definitivno odlazim.