bv01019.gif

Price o nasoj ljubavi
Home
Svasta
Zastave i Grbovi BiH
Price o nasoj ljubavi
Chat
Recepti
Super Auta
Mace
Ruzne Zene
Tekstovi
Free 100%
Ja i Ti
Radio
Muzika
Zlocin
Animacije
Stihovi
Smjesno
Volim Te
Midi Muzika
Nas Album
Guest Book
E-Card
Humor i Rijecnik
Slike Tuzle
Download
Ljubav
Horoskop
Linkovi
Vicevi

Decembar 2002,godine .Dan osvice kao i svaki drugi ali ipak nesto poseban jer srce nesto posebno to jutro osjeca.Nisam znala objasniti sta i kako samo sam osjecala da ce mi se nesto ipak desiti. Dan protice sa nekom tremom jer me svo vrijeme mucilo to sta ce da bude .U 16 sati ulazim u na PalTalk jednostavno radoznala sta se to tamo radi i tako zbunjena klikam na naziv jedne sobe.Ulazim tamo i cujem neki glas koji mi istoga trena ulazi u srce. Osjecam nesto cudno i pitam sama sebe dali ja to stvarno cujem taj divni i topli glas ili sanjam.Dah mi zastaje jednostavno zelim da sve izolujem oko sebe da slusam samo taj glas koji para kroz moje srce i ulazi u moje misli.Ahhhhh, ko je i odakle dolazi tako divan glas postavljam pitanja sama sebi.Pocinjem da strahujem da ce nestati , otici i da ga vise nikada necu cuti.Srce ubrzano kuca kao da hoce da iskoci. Dali je moguceeeeeeeeee??? Sa strane moga monitora pojavljuje se drugi prozor i tu pise upravo on .
Ruke mi drhte glas treperi a srce ono kao da hoce da poludi. Kao da je procitao moje misli i moje zelje.Razgovor je krenuo isto onako njezno kao sto je i njegov glas.Na samome pocetku je rekao nemoj da si preplasena djevojcice moja.
Osjetila sam dvije suze da su mi kliznule niz lice.Kako samo tople i drukcije od svih suza koje sam do tada prolila.To su suze koje su bile ne suze bola nego suze radosti i srece. Posto je osjecao moju preplasenost, poceo je prvi da pise.Rekao je zovem se Senad ali me mozes zvati Eno.Ahhhhhhhhhh.zazmurila sam na tren i rekla Allahuuuuuuuuuuuu dali ima ljepse ime od toga koje on nosi. Rijeci su klizile po bjelome prostoru kao da me nose u oblacima. Zastajkujem , i samo onako tiho sama za sebe molim da ovo postane vjecnost. Vrijeme je letjelo kao ludo iako sam zeljela da zaustavim sve satove svijeta. To su bile samo moje zelje. Kada je rekao da je vrijeme za spavanje osjetila sam bol u srcu jer sam se bojala da je to posljednje pisanje, ali moju bol je odma prekinuo sa rijecima fino mi spavaj i cujemo se sutra djevojcice moja.Iako ne razmisljajuci sta mi znaci iz dubokoga razmisljanja trznuo me moj vrisak koji je parao nocnu tisinu.Krik je bio moje rijeci Allahuuuuuuuuuu volim ga. Legla sam ali sna nije bilo.Kada zaklopim oci samo je on pred ocima.Njegov glas opkuzuje mene i moje misli.Ustajem se , sjedam i shvatam da srce djevojcice osjeca ljubav.Sve moje misli su letjele njemu. Noc je sporo prolazila kao ni jedna do tada.Zeljela sam da sto prije vidim suncev sjaj da dodje novi dan i da se sretnem ponovo sa Enom. Sjedeci sam docekala zoru opkoljena samo mislima o njemu.Drhtavim rukama sam upalila kom sa strahom da nece biti tu aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii aaaaajjjjjjjjjjjjjjjjj dali je moguce on je vec tamo , ceka me. Cim sam usla javio se i pitao kako mi je spavala moja Ida.To je bio momenat kada sam prvi put u zivotu osjetila da volim i da mi neko nesto znaci. Zbunjenost i sreca su se mjesale. Zbunjenost je bio sami osjecaj da od jedne plasljive i stidne djevojcice postaje djevojka koja u sebi nosi osjecaj ljubavi a sreca sto bas njega volim. Kako samo pise divne rijeci i dali iko na svijetu ima slican njemu borila sam se sa pitanjima. Strah je postajala svakoga trena sve veca i veca jer sam se bojala da su to samo moji predivni snovi. Eno je osjecao moju plasljivost , moju zbunjenost i kao i sve predivne rijeci napisao i ovu koja je glasila ovako " IDO nemoj da se bojis ovo nije san mi smo java". Iako uplasena kao lane ali sam napisala te tri rijeci "Eno Volim Te.!" Ahhhhhhhhh, srce staje da kuca, i preplaseno cekam na odgovor.Daaaaaaaaaaaaa ajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj sretna skacem , vristim i placem sve odjednom jer citam njegove rijeci " Ido volim i ja tebe !"Nasoj sreci nije bilo kraja.Cio dan smo bili skupa ali smo  zeljeli da to nikada ne stane i pitali se zasto mora vrijeme da tako bjezi zasto ne stane kada oboje to zelimo. Svako drugi nam je smetao jer smo zeljeli samo jedno drugo . Uprkos nasim zeljama da vrijeme stane i tom danu je dosao kraj. Mislila sam poslije jedne neprespavane noci da cu uspjeti da zaspem ali sve je bilo uzalud.Sklapam oci , i vidim njega.Otvaram u zelji da ga vidim da bude tu kraj mene ali svaka zelja je pracena suzama jer Eno je tako daleko od moga pogleda.Grlim jastuk mjesto njega i gorko placem pitajuci se zasto je tako bolna sudbina da prva osoba koju volim bude tako daleko od mene. Cujem tada njegov glas iz daljine kako mi govori budi jaka bebo moja,nasa ljubav ce pobjediti sve daljine koje stoje medju nama. Zelim da budem jaka bas onakva kakvom me on zeli ali srce place a ono je jace od mene. Gledam u daljinu zeleci da ga vidim, da ga cujem da mu kazem da ga mnogo volim....Pratim oblake kako lagano plove i molim ih da ga pokriju umjesto mene , Molim povjetarac da ga njezno dodirne i zagrli onako kako bi ja to zeljela.Ohhhhhhh,crna noci kako si samo duga i bolna.Brojim svaku minutu i zelim da ga ponovo sretnem.Cekam izlazak sunca , cekam ali ostajem u tami sve do trena dok Eno ponovo nije stigao.Kada sam vidjela da je tu tada sam vidjela i sunceve zrake koje su grijale samo mene i svojim kracima dodirivalo moju crnu kosu.Daaaaaaaaaaaaa, on je moje sunce.Shvatila sam da vise nemogu bez njega da je on covjek o kome sam mastala i sanjala cio moj zivot.Da je on princ o kome masta svaka osoba mojih godina.Osjetila sam duboki uzdah iz mojih grudi a taj uzdah je ceznja da je tu kraj mene.Moje nemirne i neprospavane noci postajale su svakim danom sve bolnije i teze jer ljubav je nasa postajala sve veca i ceznja sto nismo skupa parala je nasa srca. Najljepse rijeci svijeta saptali smo jedno drugome.Zajedno se smijali i zajedno plakali. Sve momente provodili skupa i mrzili i ono sat ili dva sto moramo biti razdvojeni. Onoga momenta kada smo mislili da vise niko nemoze stati izmedju nas desilo se ono sto nikada necu u zivotu zaboraviti.Ohhhhhhhhhhhhhhh, kako bolno kako samo da nastavim dalje.Ulazim na mjesto gdje smo se voljeli , gdje smo djelili sve trenutke sreci i umjesto divnih rijeci dobivam poruku koju sam citala i molila Allaha da me uzme.Poruka je glasila da vise nezeli pricati samnom.Zastoooooooo??????? Zbog cegaaaaaa?????? Pitanja bez odgovora probadaju moje srce koje krvari. Gledam u nick , placem i pitam se gdje je sve ono sto smo voljeli.Gje je moja prva ljubav ko mi je ukrao , gdje su moje suze srece ko ih je unistio i ostavio mi suze bola koje prave bore na mome licu.Mrzila sam sebe i sve ljude svijeta jer su mi ga ukrali . Od svega sto je ostalo jedino je moja zelja da nestanem da umrem jer zivot dalje bez njega nema vrijednosti,Svaki dan dolazim nadajuci se da cu ipak ponovo cuti one divne rijeci , onaj divni glas.Moje zeljeeeeeeeeee uhhhhhhhhhhhhh samo zeljeeeeeeeee.Svaki dan bol sve veca i veca.Nespavam, nejedem ubijam samu sebe.Konacno osjecam da ne postojim ,Skupljam toliko snage da mu ostavim samo e-mail sa par rijeci koje su glasile < Ako ikada osjetis bol i pozelis da imas nekoga kraj sebe da te voli i prati potrazi me bicu uvjek tu za tebe>. Gasim sve , brisem sa kompjutera.Mislila sam bice lakse , zaboravicu sve ali neeeeeeeeeeee , neeeeeeeeeeee, svaki dan tezi , svaki dan bolniji.Ipak ne dolazim jer ga volim i nezelim da mu nanosim boli.Sa suzama lijezem svaki dan sa suzama se budim.Pitam se dali ce ova bol ikada prestati.Ne , nije prestala niti moze da prestane svaki dan je nosio posebne boli . Dani su odmicali a moja zelja da sam kraj njega postajala sve veca i veca.Oh, kako samo boli.Iako sam mislila da vise necu nikada doci na mjesto gdje smo se sreli ali srce je ipak jace.Ponovo se vracam i cekam da dodje.On dolazi ali kao da me nema.Zovem ga iako znam da necuje.Molim da se vrati samo toliko da mu jos jednom kazem da ga volim ali sve su to samo moje zelje. Ulazim u sobu gdje je on bio nadajuci se da ce me bar tu vidjeti i onda jos veca bol jer je on sa drugom i ne obraca paznju na mene kao da me nema.Bol i samo bol.Svaki dan sam tu , pratim ga kao sjena .Dan za danom prolazi , bol postaje veca i veca srce vise nemoze da izdrzi .Dok tako uplakana sjedim gledajuci kako se veseli sa nekom drugom osobom cujem glas koji mi govori ako ga volis ostavi ga neka bude sretan.Okrecem se da vidim ko mi je to rekao ali nigdje nikoga nema.Stezuci srce drhtavim rukama gasim sve i definitivno odlazim.

Moja BoL Devet Mjeseci!!!!!!!!!!!!!!
 
Prvi dan ustajem sva u suzama , gledam napolje ali tama nema sunca nema svjetlosti jer moje me sunce ostavilo okrenulo ledja od mene i grije nekoga drugoga sa onim zarom kao sto je mene grijalo.Okrecem se oko sebe trazeci ga pogledom ali samo pustos ostala je i duboka bol u mome srcu.Osjecam se ostavljena , prevarena i pitam se zasto nije rekao bar razlog zbog cega odlazi.Zelim da umrem, da nestanem jer zivot dalje bez Ene nema vrijednosti.Kako dalje sama , kuda ni sama neznam.Kao ptica ranjena kojoj su posjekli krila i nemoze vise da poleti sa svojim jatom tako i ja ostala sam sama i nemam snage dalje ni koraka.Ostala su mi samo sjecanja na predivne trenutke provedene skupa koja mi sada raznose srce.Place mi se ali suza nema i one su presusile.Ostalo je samo moje srce da place, da jeca i da doziva da se vrati da me spasi da mi pruzi ruku spasa i da ne dozvoli da tako mlada zatvorim oci.Oh, kako samo bolno proticu dani kako su teske te mracne noci.Vise nevidim ni izlazak sunca niti zvijezde koje sijaju u tamnim nocima.Ostala je samo tama bez imalo traga svjetlosti.Sjedim i razmisljam .Sjecanja me vracaju na ono sto je bilo divno na one dane i trenutke kada sam zalila da sklopim oci jer sam svaki tren zeljela posvetiti Eni.Gdje su oni sati kada je sav sretan ucio me nas jezik. Kada mi je tepao kao sto majka tepa svome djetetu. Ko je uspio da unisti sve medju nama.Nasa ljubav koja je bila cista kao izvor vode a duboka kao plavetnilo neba dali je nestala tako lako i prekinula se u jednome trenu. Svaki dan ista pitanja svaki dan ista bol ruse moj zivot lagano.Osjecam da nestajem da se topim kao kocka secera stavljena u vodu.Nebojim se smrti , bojim se daljeg zivota bez njega.Kao sto cvjece nemoze bez vode,kao sto zora nemoze bez sunca tako ja dalje nemogu bez Ene.Zasto, Zasto ovaj zivot cemu da zivim ??? Dali sam rodjena da patim da tugujem dali su suze jedino sto je ostalo od moje prve ljubavi.Zasto i kuda je otisao ON koji me je naucio da volim, koji je probudio moja osjecanja i koji od jedne divlje djevojcice napravio djevojku koja zna da iskreno voli.Dali mu je moja ljubav bila malo ili nisam imala pravo da volim. Dali ce ikada vise sunce izaci za mene, dali cu osjetiti toplinu zivota. Uprkos svim utjehama da vrijeme lijeci rane moje su rane postajale sve vece i vece. Lijezem sa suzama u ocima , budim se na kvasnome jastuku sa njegovim imenom na usnama.
 
Evo blizi se sumrak,
A moje misli jos tebi lete,
Mislim na ovo vece,
Mislim na tebe…sami ja i ti..neznam sta da radim,srce kaze da...
A mozak kao uvijek pametuje
Sve je kako treba,a blizi se taj trenutak…
Blizi se taj trenutak kad cemo biti zajednoo sami ja i ti..
Sami ja i ti…bez poziva i prijatelja…sami ja I ti..
Sve je kako treba…tvoji dodiri me opijaju…prepustam se tebi
Bez ikakvih prepreka…moj glasic ti kaze da te zeli I da smo ovaj put
sami ja i ti…
Ovaj put sve je kako treba…nema vise prepreka…sad smo jedno...sami ja i
ti…zauvijek......
 
*Ranjeno srce*
Nocas htjedoh biti sjenka,
tiha i prozirna
da me ne vidis ali da cujes
kad te dozivam

Nocas htjedoh biti svijetlost
obojeno ljubavlju
da te obasjam i da se smjestim
na tvom ramenu

Nocas htjedoh biti zrak
da me udahnes
da ti svjezinom izmamim osmijeh
kada ustanes

Nocas htjedoh biti san
da me zapamtis
i da ti se ostvarim
kad se probudis
 
 
Kad bi vijetar bile moje ruke da ti nekad pomiluju lice, da li
bi se sijetio ljubavi jedne zene?
Kad bi kisa bile moje suze da te nekad podsijete na mene, da li bi se
sijetio kako su te gledale moje oci snene?
Kad bi sunce bile moje oci gdje god krenes da te prate, da li bi cuo
usne iz daljine sto i sada zele da te vrate?
Kad bi mijesec bile moje grudi sto su ti pruzale miran san, da li bi
zelio da se vratis i sa mnom provedes svaki novi dan?
 
 
Vjetar napolju polagano puse,
Mrsi kosu i udara u dubinu ranjene duse.
Padale su i posljednje kise.
Ali tebe tu nema vise.
Otishao si kradom,
A sad vec proljece ce, i nove ljubavi bude se gradom.
Cvjetaju ruze kao nekad prije,
A srce drugog vise zavoljeti nesmije.
Znam da te nema tu,
I da srecu dijelis s drugom,
A ja sada zivim sama s tugom.
Ali ako te ikada sjecanja stignu,
Vrati se ljubavi moja,
Jer ti znas da samo u mislima sam tvoja.
Potrazi grob zene koja te od svega volje vise,
I vidjet ces da na spomeniku jos uvijek tuzno pise:
"VOLjELA GA JE VISE OD SVEGA, ZIVOT JE IZGUBILA ZBOG NjEGA!!"

Dani i mjeseci prolaze a ja samo mislim na njega.Mislila sam da ce bol bar malo postati manja ali to su bile samo moje misli.Prestajem da poznajem sebe postala sam druga osoba , postala sam djevojka koja je zaboravila sta znaci osmjeh sta znaci sreca. Borim se sama sa sobom ali ostajem nejaka i jedino sta je ostalo od svega jeste da krenem ponovo tamo gdje sam ga srela, da ga trazim u nepoznatim licima i da molim da mi se vrati.

MART 2005-e
 
Kisovit i hladan dan sjedim i kao i svaki dan razmisljam o njemu o covjeku zivota moga.Postavljam pitanja na koje nemam odgovora.Pitam se dali je jos tamo na istome mjestu gdje sam ga upoznala i zavoljela.Strah me od pomisli da vise nije tu i da ga nikada vise necu sresti .Ipak snalazim snage da se vratim istim putem kojim sam otisla prije devet mjeseci.Zastajem na tren i pitam se sta sada sta da radim.Kako da prepozna da sam ja to i kako da ja njega nadjem medju mnogo nepoznatih osoba.Pravim nick AiDa_16 jer sam znala da je to jedini nacin da bar nasluti da se iza nika nalazi ona uplasena djevojcica .Nemirna i tuzna vracam se na mjesto gdje je pocela moja ljubav , gdje je pocela moja bol. Sta je jace ljubav ili bol ?? Ljubav je ipak jaca i hrabro ostajem sluteci da ce on ipak ponovo doci. Ulazim u sobu :Ljubavni Snovi" i tu i ostajem. Upoznajem se sa osobama koje sam tu zatekla.Zavoljeli su me i ja sam njih tako da sam svaki moj momenat tu provodila.U svakome niku sam trazila njega.Pratila pisanja,slusala muziku i zeljela da u nekome prepoznam njega.Dani su prolazili a mene je mucila pomisao da ga ipak necu naci.Plakala sam slusajuci pjesma jer me svaka pjesma podsjecala na Enu.Postajala sam svakoga trena sve tuznija i tuznija,cesto puta i drska jer mi je smetalo javljanje bilo koje osobe.Zeljela sam samo da citam njegove rijeci.I upravo onoga momenta kada sam mislila da je svemu kraj i da su od svega ostala samo bolna sjecanja moj pogleda zastaje na nicku LeGeNdA-Opet.Dah mi drhti a srce staje da kuca.Daaaaaaa, On je to govorila sam samoj sebi.Kako mu reci da sam ja to da njega trazim sta da ucinim borim se sa suzama i mislima.Pustala sam pjesmu od Zehre Bajraktarevic Samo Nebo zna i tada procitala kako je rekao bas on bravo Aida. Osjetila sam i srecu i bol.Kada je pjesma zavrsila pitala sam ga dali moze privat da ga pitam samo nesto.Pristao je.Ohhhhhhhhhhhh, sta da mu kazem i kako da pocnem.Strah me obuzima.Ruke drhte ali moram da krenem da pocnem razgovor.Pitala sam ga dali mi moze reci kako on ubacuje muziku na web site jer sta drugo da kazem nisam znala toga momenta.Objasnio mi je.Rekla sam hvala ali to nije ono sto ja zelim.Jojjjjjjjjjj.Ipak nastavljam dalje.Kako se zoves pitala sam jer sam zeljela da budem sigurna da je upravo to on.Senad rekao je.Ajjjjjjjjjjjjj Senadddddddddddd!!!!!!!!!!!!. Odakle si Senade nastavila sam sa pitanjima.Dobila sam odgovor Canada.Konacno moje srce pocinje da kuca ali ovaj put kao da hoce da iskoci.Napisala sam drhtavim rukama Eh, Eno Eno moj Eno.Tada je bio svijestan da ga poznajem. Sada sam citala njegova pitanja i davala odgovore.Osjetila sam uznemirenost u njegovim rijecima jer vise nisam samo ja znala ko je on nego je i on mene prepoznao.Bilo je tesko oboma da bilo sta kazemo.Sta da pisemo?? Krenula je tema ljubavi i bola.Rekla sam da sam voljela i da jos uvjek volim.Da sam ostavljena.Malo je sutao i pitao onda Ido dali sam ja to ta osoba.Da krijem i lazem nisam ni mogla a ni zeljela.Bojeci se reakcije zazmurila sam i napisala DA ti si to.Nisam smjela otvoriti oci jer sam se plasila ako ih otvorim on nece tu biti vise.Sjedila sam sklopljenih ociju par minuta i samo razmisljala o tome kada pogledam sta cu procitati.Otvaram oci i trljam pitam se dali je moguce dali je moguce da to citam ili je to samo moja zelja.Citala sam : Ido volio sam te uvjek i znaj da te jos uvjek volim.AJJJJJJJJJ.Ajjjjjjjjjjj.Placem od srece.Dalje rijeci su se nizale same isto onako njezne i tople kao onda kada smo bili prepuni sebe i nase ljubavi.Oboje smo sretni.Pricali smo o momentima nase razdvojenosti.Rekao mi je Ido upoznao sam poslije tebe mnogo osoba ali nijedna nije mogla zamjeniti tebe.Citajuci te predivne rijeci samo sam se pitala Allahu dali je moguce dali je istina da smo ponovo skupa.
 
Ti sto se javljas u mislima mojim,
ti zvijezdo jutra sto donosis dan,
ti si mi jedini putokaz zivota
ti si mi jedini zivotni san.
Da nije tebe
misli bi moje bile nesretne,
ipak te imam to je jedino,
jedino dobro sto sada znam....
 
 
Sjeti se stihova,
sto sam ti ih pisala.
Sjeti se suza,
sto sam ti ih brisala.

Sjeti se ljubavi,
koja ne prolazi.
Sjeti se tuge,
koja ne odlazi.

Sjeti se srca,
koje te voli.
Sjeti se rane,
koja me boli.

Sjeti se ove pjesme,
ko' uspomene.
Sjeti se jednom,
nakon svega mene!
 
Vrijeme odmice a mi jos uvjek  ne razmisljajuci ni o cemu sjedimo i pricamo.Nezelimo nista da prekida nasu srecu nezelimo nista da nam smeta.Gledam kroz prozor u daljinu zeleci da ga vidim i prvi put nakon devet mjeseci ponovo vidim kako sunce izlazi.Prvi put osjecam da me sunceve zrake griju a to je moje sunce to je on "ENO".Nasmijani smo i veseli kao dvije ptice na grani.Tada mi je tiho rekao Aida nezelim vise niko da nas razdvaja ne zelim da nam vise niko smeta.Kako da to zabranimo kako da svima dokazemo da smo dovoljni jedno drugome on dolazi na ideju da napravi nick Ai_Love_Da.Sretna sam, sretna mojoj sreci nema kraja.
Nezelimo da se udaljimo nastavljamo i drugi dan da sjedimo iako cjelu noc smo proveli skupa.Svi pogledi ljudi su bili upereni  u nas jer nasu srecu i nasu ljubav nismo zeljeli da prikrijemo pred drugima. Tada pravimo jos dva nova nika misleci da ce to jos vise ucvrstiti nasu ljubav.Nikovi su SaMo_EniNa i SaMo_AiDiN. Sreca i ljubav svaki dan postaju veci, i onda kada smo mislili da smo konacno najsretniji na svijetu pocinju price, pricice razna dobacivanja i provokacije.Nekada ostajemo hladnokrvni prema svemu ali nekada gubimo zivce i kao dva risa borimo se za nasu ljubav.Zlobne duse ulaze u nase zivote uplicu se u nasu ljubav.Primorani napustamo sobu Ljubavni Snovi u kojoj smo provodili po 48 sati neprekidno.Otvaramo nasu sobu "Ljubav ce Pobjediti" i odlazimo tamo da bi bili mirni od svih. Iako mi odlazimo vise nemamo mira cak ni tu  u nasoj sobi.Dolaze razne osobe svi sa posebnim pricama sa posebnim provokacijama.Ja postajem jako ljubomorna.Placem jer osjecam da ce ponovo uciniti ono sto zele a to je da nas rastave.
 
 
 
Trazi mi zivot,
tebi cu ga dati.
Trazi da umrem
i srce ce stati.
Al nikad ne trazi
da odes od mene
jer umjesto krvi
teces ti kroz vene.
 
Dok sjedim uplakana pitam se zasto nam to rade zasto zele nas kraj dali ih moje suze i bol cine sretnim.Posmatram onako izmorena razna pisanja razne nikove.Jedni odlaze drugi dolaze ali svi isto pisu i svi zele samo nas kraj.Zele nas kraj ali sa tim zele i moj vjecni kraj jer ko mi ugasi sunce ugasio je i moj zivot.Izmedju nas nervoza raste ,moja pitanja ko je ko i zasto tako postaju dosadna toga sam svjesna.Srce se raspada a tamu noci paraju moji jecaji.Molim Allaha da me uzme da zatvorim oci i da svi poslje mene ostanu sretni.Nase vrijeme skracujemo neznajuci vise ni sta da radimo ni kuda da krenemo.Zelimo da budemo okruzeni samo nasom ljubavi ali sve nase zelje pretvaraju se u bol jer dusmani udruzeno ruse nasu srecu. Konacno uspjevaju.Odlazis ne rekavsi ni gdje ni kuda. Ostajem dali mrtva ili ziva ni sama neznam.Gledam u monitor i cekam da se vratis.Oci gube moc , srce puca a ja ja samo dozivam ime Enooooooooooooooo i molim da se vratis. Nakon odredjenog vremena dobivam email u kome pise bebo sve je ok ja cu doci samo mi kom nije ok.Citam i placem i pitam se dali je bas sada i to moralo da se desi.Sumnje haraju mojim mislima.Zla sudbina pocinje da me prati.Sati prolaze a ja sama sa muzikom koja place isto kao i ja. Iznemogla osjecam da se gubim. Pokusavam da se okrenem da pogledam oko sebe ali vise nista nemogu da ucinim.Samo tama pred mojim ocima.
Neznam koliko kasnije otvaram oci gledam oko sebe.Trazim ga pogledom.Umjesto njegovoga lika vidjam ljude u bijelome.Nemam snage da drzim oci otvorene , ponovo ih sklapam i osjecam kako nesto vrelo przi moje ledne obraze. Osjecam neciju ruku na mojoj i pitanje Dali sam dobro i dali mogu da ih vidim?? Ponovo pokusavam da otvorim oci ali bol bol je jos veca oko mene doktori moji roditelji samo njega nema njega koga zelim da vidim toga momenta.Nemogu bol da krijem jecajuci placem i samo molim zovite Enu on jedino moze da me spasi.Svi placu ne samo ja.Dali je to moja sudbina ili igra tih zlih ljudi.Odlazim kuci iako nezelim.Zelim da nestanem da zauvjek sklopim oci.Tako iznemogla ponovo sjedam za kom zeleci i nadajuci se da mi dodje.
Grcim se od bola ali i dalje sjedim zeleci mozda da bas tu nestanem tu na mjestu gdje sam ludo zavoljela.Muzika place vise od mene.Ulaze oni koji su me zvali sekom i govorili da me vole kao rodjenu sestru.Jedan od njih je Ja_S_ko.Govorio je da me voli ne kao sestru nego kao rodjenu kcerku, ali svi su dolazili da mi kazu kako on nije za mene kako on me laze i vara.Sve sam ih mrzila. Pitala sam se dali je to bratska ljubav da rovari po ranjenome srcu osobe koju zove sestrom. Na sve njihove rijeci samo sam govorila ja ga volim i nezelim dalje da zivim ako njega nema. Malaksala od bola i suza sjedim nemajuci vise snage da pomjeram sobom. Okrecem se iiiiiiiiiiiii ajjjjjjjjjjjjjjjjjjj on dolazi ali na drugi nick. Zakljucava se, nemogu ni rijeci da mu napisem. Iznemoglim koracima udaljavam se od koma ni sama neznajuci kuda da krenem. Mrzim samu sebe i sve oko sebe.U meni se gasi sve sto je vrijedilo.Osjecaji ljubavi pretvaraju se u osjecaje prevare.Pitam se dali je ponovo dosao da bi me jos jednom ranio jos jednom unistio.NEEEEEEEEEEEEEEE.Nezeli on to isto kao ni ja.Mi zelimo ljubav , mi zelimo srecu ali sta je onda to i ko sto nas razdvaja.Dali uvjek kada mislimo da smo najsretniji moraju doci te krvave suze.Nespavam , nejedem kaznjavam samu sebe.Molim Allaha da mi oprosti moje grijehe jer on mi je dao zivot a ja ga sama unistavam ali ga molim i da mi bar ucini jedno da kaze Eni da ga iskreno volim prije nego zatvorim oci .
 
Ima nesto u meni sto je prazno i samo..
ono uvjek place i zeli da kuca kod tebe tamo.
U sebi cuva uspomenu,to je oblik tvoga lica..
ti si kriv sto ono place jer si ubio  moju ljubav.
Ono zovo tvoje ime, svaki put kad u meni kucne..
ono samo tebe ceka, da se vratis moje sunce.
Ono uvjek zaboli kad ti cuje glas..
to je MOJE usamljeno SRCE puno tuge....
samo tebe volim da ZNAS..
 
Dani prolaze ja lagano nestajem.Usamljeno sjedim prateci bolne uzdahe srca i cekam da dodje i da mi se samo jednom javi.Iznemoglo srce nema vise snage nema vise strpljenja krecem da vidim gdje je skim i sta radi dali tuguje isto kao ja.Ohhhhhhhhh. Nalazim ga u jednoj sobi pusta pjesme isto tuzne kao sto sam i ja pustala.Kao da me strah bjezim ponovo u nasu sobu.Konacno ubjedjena da vise nema dalje primjecujem da je neko dosao.Podizem pogled i nemogu da vjerujem ocima on je tu.Allahuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu dali je istina ili sanjam.Da moj Eno je dosao.Zove me i kaze da me voli.Oboje tuzni neznamo sta da kazemo.Placemo jer nezelimo ono sto nam se desava. Tepamo jedno drugome svjesni da u nama zivi ljubav a da nam je drugi unistavaju.Obecajemo da se vise nece ponoviti nista slicno sto bi nas unistilo.Rekao mi je bebo pogrijesio sam jer sam slusao druge osobe.Sada sam shvatio da zele samo da nas rastave. Ponovo se sreca i toplina vraca u moje srce jer Eno je tu samnom.
 
Nad gradom nocas bura vlada,
jer moje srce zeli
da si ovde sada.
Morem uzburkani talasi plove,
volim te najvise pile moje.
I dok na obali se gubi
zadnji mijesecev sjaj,
nedostajes mi ti
i tvoj topao zagrljaj......
 
 
Ponovo proljece,cvjece sum potoka i cvrkut ptica a mi sretni jer smo ponovo skupa.Zaklinjemo se na vjecnu ljubav i da vise niko nece moci uciniti nista.Svaki dan ima posebno znacenje ,svakim danom nasa ljubav sve jaca i jaca.Placemo ali ne vise suze bola .Prkosimo svima oko nas i ne sluteci da ce ti zlobni ljudi ponovo ucinjeti svoje.Cesto se pitamo zasto je sve to tako i zasto nasa ljubav njima smeta.Zasto tolike price i pricice.Zar neko ima pravo da ulazi u nase zivote.Cesto sam tuzna i uplakana citajuci razne rijeci ali tu je on sunce zivota moga koji mi njezno kako samo on moze govori nesikiraj se bebo moja ja sam tu i niko nam nemoze nista.Svaki put kada bi citala njegove rijeci moje suze bola postajale bi suze srece jer on je unosio srecu u moj zivot ucinio me sretnom. Iz dana u dan napetost raste nesto se desava osjecam ali sta , sta je to sto me muci ni sama neznam. Nocima nespavam samo razmisljam o njemu i nasoj ljubavi .Oh kako je samo tesko i bolno. Brojimo dane i pitamo se koliko ce ovo trajati , koliko ce prokleta daljina da nas djeli.Zelimo blizinu zelimo da se maknemo od svih tih zlih ociju koji nemogu da gledaju nas i nasu srecu. Odvajamo se od svih misleci da ce tako ici bolje ali sve sto smo cinili bilo je uzalud jer koliko god da smo se mi zeljeli udaljiti od svih oni su uporno dolazili i cinili sve od sebe da bi ipak mi bili tuzni. U jednom vremenu vise neznamo dali ima iko da zeli isto kao mi. Blockiramo osobe koje nam smetaju da ne ulaze i tek onda shvatamo do koje se granice ljudi spustaju da se kriju pod lazne nikove.Stavljamo muske nikove na ban a djevojke nemogu uci.Zasto to rade dali se hrane necijom boli ili suzama.Sta ocekuju dalje od zivota.Svaki dan iste price svaki dan ista bol.
 
 
Gledam kako kisa bez prestanka pada,
kako oblak ljubavi nad suncem vlada.
I zelim ti nesto reci, jednu zelju.
Ali ne ovako vec u snu.
Zelju zbog koje vec duze tonem kad tamnom dnu.
To je neka zelja tiha,
zelja koja se ne moze tek tako reci,reci u dva stiha!
I zato potrazi me u snu.
Znas gdje cu biti,na samom dnu.
Tada cu biti u tvom zabranjenom polju,
otkrices me novu,
drugciju i bolju.
Nista ti vise ne zelim reci,
nista vise ne zelim da te pitam.
Jedino bih htijela da po tvojoj dusi skitam.
Da zaronim duboko u sve tvoje pore
Da osijetimo ljubav i zajedno potonemo u to puno emocija more.
Da nas satima nema na povrsini
Da zauvijek ostanemo u toj misterioznoj tisini!
Smatraj moje zelje ludim,
ali ja bih samo htijela pokraj tebe jutrom da se budim!!!
Samo pokraj tebe !!!!
 
 
Noseni nasom ljubavi, ploveci nasim snovima i neslutimo da se primice ponovo dan nasega rastanka.Ponovo odlazi , nestaje kao da je bio samo divan san.Bez ijedne rijeci lagano nestaje u stvarnosti kao da ga vjetri nose.Rijeka suza brdo bola i velika neogranicena praznina.Kao uvela ruza ili ranjena ptica ostajem na ivici ponora i cekam da padnem da nestanem da konacno skratim ovu bol.Zasto ?? Kuda?? Zbog cega postavljam pitanja ali samo pitanja i pitanja na koje nema odgovora.Pisem poruke.Molim za jednu rijec.Sve to kvasim suzama.Sama potpuno sama lebdim u oblaku tuge.I onda neki glas neko iz daljine "Doci ce ".Okrecem se ali nema nikoga.Iznemogla od bola i suza lijezem.Osjecam tesku bol u grudima.Sapucem ime Eno i grleci jastuk tepam najljepse rijeci ovoga svijeta.Misli me odnose u prostrano plavetnilo.Sanjam ,da sanjam ponovo Enu. Vidim ga u snovima , dodirujem mu ruku i saznajem sve ono sto je do te noci bila tajna.Krik mi prekida snove.Ustajem i gledam okolo i pitam se gdje je on zasto ga nema. Sjedam kraj prozora i gledam daleko u tamu noci.Pratim oblake kako plove nebom.Posmatram zvijezde kako lagano trepere i pitam se dali je on to taj iz snova ohhhhhhhhhh, dali je sve to istina. Osjecam jos vec ljubav ali i jos vecu bol jer on nije vise samnom.Cekam izlazak sunca iako znam da nece izaci ne bar za mene.Od svega sto mi ostaje jeste samo da sjedim i cekam dali ce da se vrati. On stize ali ponovo novi nick. Cim ulazi zakljucava se. Znaci ponovo sama.ohhhhhhhhhhh Allahu dokle ovako.Moje misli lete kao ladje po bezkrajnome moru.Ponovo glas , koji mi sapce idi nadji ga.Krecem , ajjjjjjjjjjjjjjjjj on sa drugom.Dali je moguce?? Gledam nik djevojke meni jako poznat( ALDiJANAst ). Da sjecam se pricao mi je za nju ali je rekao da nema nista snjom i da je nevoli.Zasto sada skupa.Zastoooooooooo? Nemam snage da ih gledam.Odlazim. Pokusavam da se umirim.Svi moji pokusaji padaju u neku prazninu jer ja bez Ene nemogu. Nisam zeljela da mu kvarim srecu.Njegova sreca za mene je sve.Ahhhh, vece lagano pada.Bol raste , krecem jos jednom da ga potrazim.Sokirana ostajem.On ponovo na istom mjestu sa istom osobom.Tada se pitam dali je to samo neki inat ili pokusaj da ublazi bol.Stojim malo i posmatram. Jako slaba ponovo se vracam u nasu sobu. Pustam pjesma svaka upucena samo Eni. Iako nije samnom iako voli drugu ali iz moga srca ga nemoze niko uzeti.
 
Zasto me pitas zasto mastam?
Zasto me pitas, kad i sam znas?
Mastam, jer u masti jedino zivim.
Mastam, jer mastu mi niko unistiti nece.
Mastam, jer tebe u svojoj masti volim,
u stvarnosti patim samo za tobom.
Mastam, jer u masti si samo moj.
Mastam, da te nikad izgubiti necu,
i ako znam da ja nemam bas tu srecu.
Mastam, jer stvarnost je suluda
i ide sve nekako bez traga....
 
Slusajuci muziku ,suze klize niz obraze i samo pitam zasto je sa njom i ko je ona.Vidim u sobu ulaze osobe i osobe neko se veseli neko zeli razgovor neko se nudi za utjehu a svi u stvari isto misle.LARISA-MA ulazi i kao da zeli da mi zabode jos jace noz pita gdje si oko?? Gdje ti je Eno?? i osmjeh  koji mi je parao srce. Konacno ludim i bacam svakoga ko udje nerazmisljajuci dali je kriv ili ne.Shvatam da mome zivotu dolazi kraj.Ustajem se i udaljavam od kompjutera i svim tih dusmana.Svi pokusaji da zaspem da se bar na tren smirim bili su uzaludni.Neznam koliko je sati ali pred svitanje dana iznemogla sklapam oci.Ahhhh tu je tuuuuuuuuuuuuu.Samnom je ali samo u snovima.U snu placem i tako se budim.Sva natekla od suza ponovo ustajem i prilazim komu .Ajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj dali je moguce .On je tu stigao prije mene i ceka me. Nesmijem da napisem ni jedno slovo jer se bojim da ce nestati.Sjedim i nedisem posmatrajuci njegov nick. Onda sam vidjela kako on pise( Spava meni moja beba ).Vrisnula sam od srece i napisala beba je tu ceka tebe.Plakala sam kao malo djete.Saptao mi je o ljubavi.Zasto Eno ode zasto sta sam pogrijesila.Nigdje nisi oko slatko glasio je njegov odgovor.Zasto onda druge i ko su one.Sutao je jedno vrijeme i onda rekao Aida Eno tebe nije nikada ostavio niti cu ostaviti.Osjetila sam da ga nesto muci.Drhtavim rukama sam nastavljala pisanje i rekla Eno ljubavi ja sve znam bas sve samo mi reci ti sada sve.Krenuo je pisanje.Dugo dugo je pisao.Citala sam i plakala.Osjetila sam da i on place.Rekao je Ido nezelim da te povrijedim i zato sam otisao ali ne nemogu otici.Pitala sam Eno zasto snjom ponovo kada si mi rekao da nemas nista sa njom rekao je Ido jer sam slusao njihove lazi.Ja sam ga voljela sve vise i vise.Rekla sam Eno sada znam sve bas sve ali znaj sada te volim jos vise i samo tebe zelim.Nismo krili nase suze srece.
 
Da tebe nema,
ptice ne bi pijevale tako lijepo i sunce ne bi bilo tako sjajno i toplo kao sada.
Da tebe nema,
boje bi bile blijede i nista ne bi imalo smisla.
Da tebe nema,
proljece bi dolazilo kasnije a zima bi bila previse duga i hladna.
Da tebe nema,
noci bi bile i suvise tamne a dani ne bi ni morali da svicu.
Da tebe nema,
nista mi ne bi puno znacilo,nista mi ne bi puno vrijedelo kao sto mi vrijedi sada.
Da tebe nema,
niko u meni ne bi mogao da pronadje osmijeh.
Da tebe nema,
rijec zauvijek ne bi postojala.
Da tebe nema,
ni mene ne bi bilo.
 
Sada jos sretniji koracamo ulicama nase ljubavi. Mrzimo vrijeme koje odmice jer zelimo vjecno da smo skupa.Mastamo , sanjamo o nama dvoma i sve je tako divno samo da nas ne bude ti dusmani koji su konstantno oko nas. Samo se mjenjaju nikovi . Koliko napora da im dokazemo da je sve uzalud sto cine .Ulaze pisu najvulgarnije rijeci sto postoje i odlaze.Onda se presvlace i dolaze kao prijatelji tako naivno da bi i djete maleno procitalo njihove namjere. ALDiJANAst i LARISA-MA uporno rade na tome da ucine ono sto zele.Koriste priliku kada mene nema tu da pricaju kako kakve price.Pricaju i drugima tako da za kratko vrijeme svi su pricali o nama.Svaki dan salju Eni emaile u kojima samo govore o meni.Od njega dobivam svaki email i citam.Pitam se zasto ,zasto ,kako mog toliko pakosti da nose u sebi.Eno mi samo sapce nebrini nista voljeno moje nasa ljubav ce pobjediti.

Enter supporting content here